Tetovaže kineska slova - Kineski 'karakter' je logogram - što jeste znak koji predstavlja reč. Ubedljivo je najstariji način pisanja u svetu, a izmislio ga je sudski dužnosnik legendarnog cara Huangdija 2600. godine p.n.e.
Zvao se Canglije i mora da je bio neumoran kada je izmislio toliko veliki broj piktograma. Najverovatnije je prikupio i kolektirao simbole koje je nalazio po drevnoj Kini, te ih standardizovao kako bi ih pretvorio u pravi sistem pisanja, o čemu prvo svedoče natpisi pronađeni na školjkama kornjača koje datiraju iz Shang dinastije (1766 - 1123 prije Hrista).
Hiljadama godina kasnije, moderni kineski znakovi još uvek podsećaju na poznate 'Oracle bones'.
Zapisani u kolonama, kineski znakovi su se čitali od vrha prema dnu, i sa desna na levo.
Među tim prvim znakovima, prepoznaju se prikazi zajedničkih objekata kao što su mesec i drvo, ruka i stopalo, planina i sunce. Ovi simboli su vrmenom prevaziđeni, potrebna je dobra mašta da se sada prepoznaju izvorni simboli. Manje od 5% svih kineskih znakova su piktografi. Ovi jednostavni znakovi su kombinirani u obliku malih 'priča'. Ova kategorija karaktera čini maleni delić kineskog sistema pisanja.
Većina simbola su slikovno-fonetski spojevi, što znači da su oni koristili i svoje zvukove.
Iako mandarinski i kantonski su dva različita jezika, sistem pisanja je isti. Mnogi kineski znakovi su usvojeni prema njihovom značenju koje i japanski i korejski jezik koriste, bez obzira na izgovor.
Kineski znakovi su takođe poznati kao sinografi, a kineski sistem pisana kao sinografija. Jezici koji nisu kineski, a prihvatili su sinografiju s pravopisom, te posudili veliki broj kineskih reči nazivaju se sinoxenički jezici. Glavni sinoxenični jezici su japanski, korejski i vijetnamski.
Zvao se Canglije i mora da je bio neumoran kada je izmislio toliko veliki broj piktograma. Najverovatnije je prikupio i kolektirao simbole koje je nalazio po drevnoj Kini, te ih standardizovao kako bi ih pretvorio u pravi sistem pisanja, o čemu prvo svedoče natpisi pronađeni na školjkama kornjača koje datiraju iz Shang dinastije (1766 - 1123 prije Hrista).
Hiljadama godina kasnije, moderni kineski znakovi još uvek podsećaju na poznate 'Oracle bones'.
Zapisani u kolonama, kineski znakovi su se čitali od vrha prema dnu, i sa desna na levo.
Među tim prvim znakovima, prepoznaju se prikazi zajedničkih objekata kao što su mesec i drvo, ruka i stopalo, planina i sunce. Ovi simboli su vrmenom prevaziđeni, potrebna je dobra mašta da se sada prepoznaju izvorni simboli. Manje od 5% svih kineskih znakova su piktografi. Ovi jednostavni znakovi su kombinirani u obliku malih 'priča'. Ova kategorija karaktera čini maleni delić kineskog sistema pisanja.
Većina simbola su slikovno-fonetski spojevi, što znači da su oni koristili i svoje zvukove.
Iako mandarinski i kantonski su dva različita jezika, sistem pisanja je isti. Mnogi kineski znakovi su usvojeni prema njihovom značenju koje i japanski i korejski jezik koriste, bez obzira na izgovor.
Kineski znakovi su takođe poznati kao sinografi, a kineski sistem pisana kao sinografija. Jezici koji nisu kineski, a prihvatili su sinografiju s pravopisom, te posudili veliki broj kineskih reči nazivaju se sinoxenički jezici. Glavni sinoxenični jezici su japanski, korejski i vijetnamski.