Tetoviranje je staro više od 5.000 godina i na početku je imalo terapeutsku svrhu. Dugo se verovalo da je ritual prvo rađen na ženama kako bi se zaštitile od polnih bolesti i u teškim životnim razdobljima poput trudnoće i porođaja.
Ne zna se tačno kako je tetovaža nastala, ali pretpostavka glasi da je to bila slučajnost koja se ljudima pokazala kao dobra ideja. Tetovažu bismo jednostavno mogli da opišemo kao unošenje mastila ispod površine kože, da bi joj se promenio pigment, a na taj način se postigla dekorativna ili neka druga svrha. Istorija ovog rituala nije potpuno poznata i o njoj nije ostalo mnogo pisanih tragova. Pretpostavlja se da su prve tetovaže nastale još pre 5.000 godina, a ime joj potiče iz nešto novijeg razdoblja - od polinezijske reči „ta" što znači crtati, precrtavati i od tahićanske reči „tatau", koja može da se prevede kao - nešto označiti.
Najstariji dokazi tetovaže pronađeni su na takozvanom Ledenom čoveku, čije je 5.200 godina staro zamrznuto telo pronađeno 1991. godine, u planinama na italijansko-austrijskoj granici. Na njegovom telu pronađeno je čak 57 tetovaža, a mesta na kojima se nalaze (unutrašnjost levog kolena, šest ravnih linija dugačkih 15 centimetara iznad bubrega i brojne paralelne linije na zglobovima) sugerišu da je Ledeni čovek verovatno bolovao od artritisa, pa je tetoviran iz terapeutskih razloga.
Društveni ritual
Ali, koje su prve tetovaže na ženskom telu? Dugo se verovalo da je ritual tetoviranja započeo tetoviranjem ženskog tela. Tako su dugo vremena najstariji poznati primeri tetovaža bili nekoliko mumificiranih ženskih tela iz Egipta, koja potiču čak 2.000 godina pre nove ere. Često su takve primerke ženskih mumija, misleći kako su nižeg statusa, a tako i bezvredne, arheolozi ostavljali za sobom. Pokazalo se kako je jedna od njih, opisivana kao konkubina, bila zapravo vrhovna sveštenica Amunet.
Iako nema pravog dokaza o tome ko su bili svojevrsni tatu majstori toga doba, veruje se da su starije žene zajednice imale tu čast, kao što se i danas događa u mnogim delovima sveta gde je tetovaža znak nekog društvenog rituala. Iako se veruje da su tetovaže na egipćanskim ženama bile oznake da su - prostitutke, ili su, kako se ponegde navodi, bile oznake i pokušaj da se žene zaštite od seksualno prenosivih bolesti, mnogi misle i kako je tetoviranje u starom Egiptu bio terapeutski ritual, ali i kako je tetovaža imala ulogu amajlije koji je ženu štitio u teškim razdobljima, kao što su trudnoća i porođaj. Česti su primeri tetovaža u području stomaka, bedara i grudi, a motivi su razni uzorci - linije i ilustracije dijamanata. Iako često zamišljamo tamnije tetovaže, u starim civilizacijama podjednako su se, u kombinaciji sa tamnijim nijansama, koristile boje svetlijih pigmenata, kao što je žuta.
Važno je značenje
Osim što su se žene tetovirale, one su naravno bile i inspiracija za tetovaže. Tako su mornari često sa svojih putovanja donosili suvenire - tetovaže srca, papagaja, cveća i sirena, a najčešći motiv pripadnika mornarica u Drugom svetskom ratu bile su pin-ap devojke.
Godine 1891. izumljena je mašinica za tetoviranje, a tetovaže su put do masa pronašle uz pomoć cirkusa. Duže od 70 godina, s početkom u drugoj polovini 19. veka, cirkusi su unajmljivali potpuno tetovirane ljude da bi ih pokazivali publici. Mnoge žene bile su deo tih parada, a tako su zarađivale za život i - dodatne tetovaže, po kojima su i bile poznate.
Ta tradicija hipertrofirala je početkom prošlog veka u Njujorku otvaranjem tzv. „Frik haus", gde su se platinaste (i ostale) lepotice poput Beti Brodbent pojavljivale u performansima nazvanim „Strange As It Seems", a bile su tetovirane doslovno od vrata do pete.
Iako ju je crkva branila jer je smatrana za paganski ritual, tetovaža je ipak pronašla svoj put i pokazala kako i te kako ima dublje značenje. Terapeutski učinak, izražavanje duhovnosti ili lepog, ili čak u funkciji estetske hirurgije, nije važno, važno je da tetovaža vama nešto znači.
Ne zna se tačno kako je tetovaža nastala, ali pretpostavka glasi da je to bila slučajnost koja se ljudima pokazala kao dobra ideja. Tetovažu bismo jednostavno mogli da opišemo kao unošenje mastila ispod površine kože, da bi joj se promenio pigment, a na taj način se postigla dekorativna ili neka druga svrha. Istorija ovog rituala nije potpuno poznata i o njoj nije ostalo mnogo pisanih tragova. Pretpostavlja se da su prve tetovaže nastale još pre 5.000 godina, a ime joj potiče iz nešto novijeg razdoblja - od polinezijske reči „ta" što znači crtati, precrtavati i od tahićanske reči „tatau", koja može da se prevede kao - nešto označiti.
Najstariji dokazi tetovaže pronađeni su na takozvanom Ledenom čoveku, čije je 5.200 godina staro zamrznuto telo pronađeno 1991. godine, u planinama na italijansko-austrijskoj granici. Na njegovom telu pronađeno je čak 57 tetovaža, a mesta na kojima se nalaze (unutrašnjost levog kolena, šest ravnih linija dugačkih 15 centimetara iznad bubrega i brojne paralelne linije na zglobovima) sugerišu da je Ledeni čovek verovatno bolovao od artritisa, pa je tetoviran iz terapeutskih razloga.
Društveni ritual
Ali, koje su prve tetovaže na ženskom telu? Dugo se verovalo da je ritual tetoviranja započeo tetoviranjem ženskog tela. Tako su dugo vremena najstariji poznati primeri tetovaža bili nekoliko mumificiranih ženskih tela iz Egipta, koja potiču čak 2.000 godina pre nove ere. Često su takve primerke ženskih mumija, misleći kako su nižeg statusa, a tako i bezvredne, arheolozi ostavljali za sobom. Pokazalo se kako je jedna od njih, opisivana kao konkubina, bila zapravo vrhovna sveštenica Amunet.
Iako nema pravog dokaza o tome ko su bili svojevrsni tatu majstori toga doba, veruje se da su starije žene zajednice imale tu čast, kao što se i danas događa u mnogim delovima sveta gde je tetovaža znak nekog društvenog rituala. Iako se veruje da su tetovaže na egipćanskim ženama bile oznake da su - prostitutke, ili su, kako se ponegde navodi, bile oznake i pokušaj da se žene zaštite od seksualno prenosivih bolesti, mnogi misle i kako je tetoviranje u starom Egiptu bio terapeutski ritual, ali i kako je tetovaža imala ulogu amajlije koji je ženu štitio u teškim razdobljima, kao što su trudnoća i porođaj. Česti su primeri tetovaža u području stomaka, bedara i grudi, a motivi su razni uzorci - linije i ilustracije dijamanata. Iako često zamišljamo tamnije tetovaže, u starim civilizacijama podjednako su se, u kombinaciji sa tamnijim nijansama, koristile boje svetlijih pigmenata, kao što je žuta.
Važno je značenje
Osim što su se žene tetovirale, one su naravno bile i inspiracija za tetovaže. Tako su mornari često sa svojih putovanja donosili suvenire - tetovaže srca, papagaja, cveća i sirena, a najčešći motiv pripadnika mornarica u Drugom svetskom ratu bile su pin-ap devojke.
Godine 1891. izumljena je mašinica za tetoviranje, a tetovaže su put do masa pronašle uz pomoć cirkusa. Duže od 70 godina, s početkom u drugoj polovini 19. veka, cirkusi su unajmljivali potpuno tetovirane ljude da bi ih pokazivali publici. Mnoge žene bile su deo tih parada, a tako su zarađivale za život i - dodatne tetovaže, po kojima su i bile poznate.
Ta tradicija hipertrofirala je početkom prošlog veka u Njujorku otvaranjem tzv. „Frik haus", gde su se platinaste (i ostale) lepotice poput Beti Brodbent pojavljivale u performansima nazvanim „Strange As It Seems", a bile su tetovirane doslovno od vrata do pete.
Iako ju je crkva branila jer je smatrana za paganski ritual, tetovaža je ipak pronašla svoj put i pokazala kako i te kako ima dublje značenje. Terapeutski učinak, izražavanje duhovnosti ili lepog, ili čak u funkciji estetske hirurgije, nije važno, važno je da tetovaža vama nešto znači.